Upoznajte samo se sa nekim od banjalučkih aleja, parkova i zelenih oaza. 

Banjaluka je poznata i prepoznatljiva po zelenilu. 

Oduvjek se dičila svojim parkovima i alejama.

Banjalučki parkovi nekad

Evlija Čelebija prošao je kroz Banjaluku 1660. godine i između ostalog zapisao i ovo:
Stara varoš i šeher. Šeher se stere od jugoistoka prema sjeveru u dužini jednog sata, s obje strane rijeke Vrbasa, ali je s jedne i druge strane uzak. Pored toga što pokraj svih kuća teče živa voda, svaka bolja kuća (handan) ima vinograd, bašču i ružičnjak, divan kao zemaljski raj... Na sedamdeset mjesta ima izletišta...

U vrijeme Austrougarske Banjaluka dobija prve aleje i javne parkove.

Zahvaljujući generalu baronu von Joelsonu (Jelzonu) komandantu banjalučkog garnizona Banjaluka 1880. godina dobija svoje čuvene aleje. Po generalovoj naredbi s obje strane široke ceste, koju su od šetališta s obje strane rastavljali široki i duboki jendeci (jarci), zasađene su sadnice, uglavnom lipe sa Kozare.

Henrick Renner u svojem djelu, štampanom u Berlinu 1896. godine, pišući o Banjaluci je napisao i: Velike široke ceste, obrubljene lipama, platanama i drugim drvećem, presjecaju park, a uz njih idu pješački putovi s rascvjetanom živicom...
U godišnjaku "Bosnischer Bote" početkom XX vijeka, opisujući Šetnju od hotela Bosne, uz nabrajanje zgrada koje su smještene u prvim dvjema banjalučkim alejama, objavljeno je da su te građevine: sve s lijepim vrtovima, parkovima i alejama za šetnju.

Za vrijeme kraljevine Jugoslavije i Vrbaske Banovine, Banjaluka dobija i danas prepoznatljive gradske vizure, a evo jednog zapisa iz tog vremena, u prikazu beogradske Pravde iz 1932. godine: “Pređe, Banjaluka je bila krajiško gnezdo na glasu, svetlo jedino tradicijama rase. Inače pusta kasaba istočnjački zapuštena, zaudarajući na murdarluk i nehat, blatnjavih sokaka,, s gostionicama koje naježe i agente Singerovih mašina, palanka zaboravljena iza Božojih leđa... Međutim sve se promenilo: Prijatno je danas po silasku sa voza ili sa motornih kola ući u jedan evropski udoban hotel na tri sprata, s liftom, s toplom vodom, apartmanima i kupatilima... Prošetati se asfaltiranim i pravim ulicama, bogato osvetljenim, videti onu izvanrednu arhitektonsku celinu Kraljevog trga, koji čini pravoslavna katedrala sa visokim zvonikom u sredini, banovinskom palatom s jedne i banskim dvorima s druge strane.

Danas  se Banjaluka ponosi što slovi kao grad zelenila sa više od deset hiljada stabala u svojim alejama i parkovima.